Plivačko uho


Plivačko uho ili upala spoljašnjeg uha je infekcija spoljašnjeg slušnog kanala koja može zahvatiti i ušnu školjku i bubnu opnu, a uzrokuju je različite vrste mikroorganizama (najčešće bakterije).

Plivačko uho najčešće se javlja leti kod osoba koje provode puno vremena u vodi. Nastaje zbog iritacije kože u spoljašnjem slušnom kanalu, kada voda ostane “zarobljena” u uhu. Voda se obično zadržava iza nakupljenog cerumena (ušnog voska), pa je onemogućeno njeno potpuno izbacivanje. Zadržavanjem vode u ušnom kanalu stvara se sredina (vlažna, mračna, topla) idealna za razvoj mikroorganizama koji mogu biti prisutni u vodi.

Plivačko uho /upala spoljašnjeg uha ima vrlo neprijatne simptome. U početku se javlja svrab i osećaj nepriatnosti, a zatim bol u uhu, koji se može pogoršati pri pritisku na spoljašnji deo uha. Nekim osobama je zbog bola čak teško žvakati hranu. Spoljašni deo uha može pocrveneti ili nateknuti, a limfni čvorovi oko uha se mogu povećati. Moguća je pojava i iscetka iz ušnog kanala; na početku može biti proziran, a zatim postati žućkaste boje nalik gnoju. Ako iscedak ili oticanje kanala blokira prolaz zvuka kroz uho, sluh može biti privremeno pogođen.

Kako sprečiti upalu spoljašnjeg uha (“plivačkog uha”) na letovanju?

  • uho održavati suvim – nakon svakog kupanja osušiti ga mekim peškirom ili zabacivanjem glave na stranu odstraniti zaostalu vodu iz uha
  • izbegavati plivanje u vodi sumnjivog kvaliteta
  • izbegavati guranje stranih predmeta u uho, kao i primenu higijenskih štapića za uho
  • zaštititi uho od ulaska vode.